Imam tamo neku knjižicu. Na polici. Deblja se desetljećima.
Evo jedne od 12.11.1997. Nema ni imena. Ali sjećam se da sam je pisala na faksu, na predavanju.
"Danima je kišilo. I vani je kišilo jutros.
I trajat će danima opet da nestane
ovaj miris vlage.
No može li sunce zaliječiti hrđu?
Hrđu, koju je prolila kiša?
I koliko ćemo strepiti od mirisa vlage?
Zato, bolje je bilo dok je nebo zvonilo
ljubičastim sjajem,
tada smo drhtali s razlogom.
Sada drhtimo i pred suncem
Neka pada.
I toga dana je trebala padati kiša
pa da se suze sa njom stope
'mjesto da se znatiželjni prolaznici
utapaju u maglici mojih očiju."
Nema komentara:
Objavi komentar