Upravo sam imala priliku s ostatkom tramvaja slušati moralno-edukativni dijalog dvojice napadno ljeporječivih pripadnika neke crkve popularno zvane Crkva.
Bili smo žrtve terora skromnih duša (moja baka, fina kakva jest, uvijek je voljela reći „skroman“ umjesto priglup, mislila je "skromne inteligencije") koje sada „spoznaju“ veličinu Božju. Joj, Bože dragi, što se Fellini nije prije toga sjetio? A i baš su neki felinijevski likovi.
Dakle, nakon što smo s njima jedno deset dugih minuta „kužili svijet“, već sam bila na izlasku kad me presječe tekst: Pazi, Bog poznaje moje srce. Poznaje ga bolje nego što ga ja poznajem. I mogu ti reći da me ovih dana jako hrabri. Ja sam jučer rekao da ja više nemam što tražiti u Crkvi ako mi se Ana ne vrati. Za mene nije bilo Boga. I zamisli, Ana mi se danas vrati. Bog poznaje moje srce!
E to me razbjesnilo (jedan od 7 glavnih grijeha)!
Ili je Bog lijen pa mu se ne da odgonetavati što mi malo složenijih misli želimo pa se onda zabavlja s ovakvim tupanima, ili nismo dovoljno određeni u svojim željama jer slušamo Njegovo „Budi volja tvoja“ pa je uvijek po Njegovu a ne po našem ili mu se jednostavno ne da zafrkavati s babama u PMS-u. Mislim, tko mi je kriv što sam zagrizla jabuku!
Evanđelje po Luki, Gundulić i tko sve ne tako veličaju dobroga oca što onog bahatog luzera prihvaća i priređuje mu gozbu. Dobro, to nas uči da budemo milosrdni i da svatko može zastraniti, ali mu moramo pružiti priliku da se iskupi. Svaka čast Luki, ali da se taj sin uspio obogatiti ili postati neki svodnik a ne sve spiskati na kocku i kurve čisto sumnjam da bi se ponizno vratio ocu. Osim toga, duboko vjerujem da se taj do kraja priče (koji nam Luka nije ispričao) ipak ponovno propije.
E, i to sve mogu progutati. Sve sam to svladala. I mislim da sam sasvim uspješna Sestra milosrdnica. Ali tek sada dolazi grozan dio priče.
Osuđujemo brata koji fala Bogu sasvim dobro vidi ono što otac zaslijepljen ljubavlju prema gotovo izgubljenom sinu ne vidi. Brat kaže: Dobro, jesi li ti normalan? Ti ćeš sad njemu vola okrenuti i gozbu prirediti jer se vratio nakon razmetnog i raskalašenog života, a od mene, koji čitav život nastojim ispunjavati tvoju volju se jednostavno OČEKUJE da sam savršen. Ni pohvale, nit podrške. Imam sve što mi treba osim motivacije, pohvale ili nečega čime bi ti pokazao da vidiš kako sam dobar. Ne, od mene se to jednostavno očekuje.
I onda Biblija tog poniznog brata naziva oholim!!! Ej! Pišemo epove o boemu, kurvi i lutalici i o njegovim suzama, a da netko napiše Suze brata sina razmetnoga?!
Doduše, jednom mi je dragi prijatelj odao tajnu: Bog voli hrabre. Voli one koji se bore za sebe, koji idu za svojim potrebama. U tom kontekstu bi mi bilo jasno zakaj se ovom hedonistu sve pozlatilo. Kao, išao je za svojim srcem, pa iako nije uspio u svojim snovima, otac ga je višestruko nagradio – imanjem. Možda nisam dobro pazila na vjeronauku. Možda Bog fakat ne voli nas papke koji samo pazimo kako ćemo kome ugoditi, a nama će biti dano. Šta će nam biti dano? Koliko smo određeni u svojim ciljevima i željama toliko i dobivamo. Ako moj zahtjev zvuči ovako:„Dragi Bože ja bih jabuku. Doduše, ako ja pojedem jabuku neće ostati za brata. Brat je malen i slab i treba mu vitamina. Budi volja Tvoja“, što mislite tko će dobiti jabuku? Nisam!
S druge strane, jedan ucjenjivač poput ovog vjernika iz tramvaja uvijek dobro prođe. Odreći će se Boga ako mu se cura ne vrati. I Bog odmah po izgubljenu ovčicu. Heh, osim ako mu se cura vratila sa sifilisom! E, tog se nisam sjetila.
3 komentara:
Bravo,bravo bravo!
cak i ako uzememo kao pretpostavku da bog uopce postoji, onako kako ga definira crkva, mislim da bi zetovci trebali staviti znak na tramvaj: zabranjeno unosenje palica. sva sreca da ja nisam tada bio u tramvaju. a sto se tice sinova razmetnih, fascinantno je to kako najveca djela knjizevnosti, pa tako i ta sveznajuca biblija (prema stavu crkve, sve pise unutra, samo treba znati citati. e pa nek me neko nauci kako da citam brojeve lota u slijedecem kolu) velicaju upravo takva ponasanja koja odstupaju od nekakvih normi i dogmi. a kada se netko u stvarnosti tako ponasa, lokalne tracerice odmah krenu u akciju. a o primitivizmu one dvojce spodoba iz tramvaja, ne treba ni raspravlajti. ako je njemu njegov bog vratio curu nakon sto je ovaj rekao da za njega nema boga jer mu nema ni te ane, onda se postavlja pitanje kakav je to taj bog koji se mora na takav nacin dokazivati?!? navodno bi taj bog trebao biti iznad toga. uostalom, sto je s onom: "pomozi si sam pa ce ti i bog pomoc"? mogao bih i ja probat taktiku tih neandretalaca i reci da za mene bog ne postoji ako mi ne da brojeve lota, ali ne nekog di je jackpot 5 kuna, vec nekog milijunskog kola.
samo cekam da netko napise nekakav spjev o babi danas iz tramvaja. ulazi cica sa stakom u staru 4 tamo kod šloserovih stuba. dodje do jedne "gospodje" a ona okrene glavu kroz prozor. dam lijevo mud* da ta ista "gospodja" se prva izderava na mladez da joj se dignu. a opet, mozda joj je bog dao to sjedalo jer je i ona rekla da nema boga ako nemre sjest u tramvaju?
ahahahahaha,joj najbolji su mi ti izljevi mudrih misli, sakupljena iskustva i ostale kenjaže u nečem javnom (busevi, tramvaji, kafići...), najviše me nasmijava kak ti sveznajući govornici podebljaju volumen da šire pučanstvo čuje koliko su im široki horizonti, neznajući pritom da se drugima okreće želudac
jako dobar blog,e kad ovo sestri linkam...hihihihi
Objavi komentar