četvrtak, 7. veljače 2008.

SRCE NIJE KAMEEEN


Opet susjed nafrljio seriju.

Hoće li mi netko objasniti stihove: Srce nije KAMEN da ga samo baciš iz kaputa kao KARTU poslije puta?!?

Kako kamen možeš baciti kao kartu? Kartu možeš baciti kao kartu. A kamen, jebiga, kao kamen. Srce nije kameeen, ne srce nije kaaaamen da ga samo baciš kao - KAMEN. Ili srce nije kartaa, srce nije kaaarta da ga samo baciš iz kaputa tra-la-la-la poslije puta. Možda ne dijelimo isti problem, ali znam da će bar moj brat shvatiti o čemu pričam. I svatko tko se u životu susreo, haha s filozofijom! Šalim. S osnovnom školom.

Dobro, i Riperu se dogodilo: A djeca se igraju poraza i pobjede

I Bog će je nagraditi...

E, tu možda nije Ripper zeznuo. Tu sam možda ja glupa - Naime, ako nagrađuje pobjedu, onda se „prepričavam„, al' ak nagrađuje djecu, onda će ih nagraditi.

Djeca –zb. imenica, mn. od dijete; sklanja se, doduše, kao im. žen. roda, ali je zbirna: blink, blink!

Ali opraštam. Pjesma mi nekako nije loša.

Takoc.

Mislim, našlo bi se na našoj estradi kod svakoga ponešto, ali to ću prepustiti nekom drugom. Nemam ni vremena ni želuca za takve izlete u pjesništvo. Ti su naši „kantautori“, naime, pjesmoznanci. Predstavljaju ih kao pjesnike. A. Šola je pjesnikinja. I Vjekoslava Bach samo što s njom nije zaplakala kad je pjesnikinja izjavila da je svoje bilježnice s pjesmama splalila!!! Pa vjerojatno da ih se netko ne dočepa i ne objavi! Valjda su je savjetovali. A možda klevećem. Možda je hrvatsko pjesništvo zbilja ostalo zakinuto.

Kak' netko tko je odrastao na Magazinu može znati što je poezija? OK, možda neke rijetke ptice koje su oteli u afirmativnim godinama, gulili im slojeve kontaminiranih stanica i preodgajali Lorcom, mada jako sumnjam.

Nije mi lakše.

Ali, evo, samo da znate da je netko uz vas.

Nema komentara: