Moć uvjerenja

Moć uvjerenja

1   1. Suzana, ti si certificirani theta healer. Možeš li nam ukratko reći nešto o principu theta healinga?

Svi se mi želimo osjećati dobro. Da bismo to postigli, potrebno se osloboditi opterećujućih osjećaja i štetnih uvjerenja. U svom radu koristim izuzetno moćnu energetsko-meditativnu ThetaHealing®  tehniku koja nam omogućava da to postignemo na brz i učinkovit način.

Da bismo razumjeli princip tehnike, potrebno je razumjeti kako funkcioniramo. Do 7. godine života naš mozak je pretežno u theta moždanim valovima. (to su frekvencije od 4-7Hz ). U tom periodu života intenzivno učimo o sebi I svijetu I stvaramo navike koje kasnije nesvjesno upravljaju našim životom. Primjerice, kada jednom naučimo hodati više o tome ne razmišljamo nego hodamo po navici ili automatizmu. Naša sposobnost hodanja postaje program pohranjen u podsvjesni um. Po tom principu upijamo znanja na svim područjima života. Osim što u obitelji učimo razne vještine, učimo izražavati ljubav I emocije, kako se zauzeti za sebe, u čemu smo dobri itd. Dok smo bili mali I ovisili o roditeljima ili drugim autoritetima, bilo nam je važno udovoljiti njihovim zahtjevima jer smo se u suprotnom bojali da nas neća voljeti, da će nas napustiti, odbaciti, kritizirati, kazniti… Zbog toga smo prihvatili mnoga uvjerenja koja su za nas ograničavajuća.
Ako smo npr. dovoljno puta čuli da se nije pristojno ljutiti, da to dobre djevojčice ne rade, vrlo vjerojatno smo naučile skirvati svoju ljutnju, potiskivati ju ili ju izražavati s ogromnim osjećajem krivnje. Budući da je emocija ljutnje vrlo korisna za postavljanje granica, njezino potiskivanje ili izražavanje na neadekvatan način nam onemogućava to naše pravo.
Svjesno živjeti, koristeći sve svoje resurse možemo tek kada se oslobodimo štetnih uvjerenja. Takvu vrstu slobode nam omogućava terapeutski ThetaHealing® rad. Provodi se kao vođeni razgovor. Klijent odabere temu iz bilo kojeg područja života I nakon tretmana svjedoči pozitivne promjene. Ovaj rad utječe na fizičko, mentalno, emotivno i duhovno blagostanje.

2   2. Što bi ti rekla, koliko nam uvjerenja koja su se u nama ženama taložila tisućljećima uzrokovana položajem i pravima žene u gotovo svim kulturama, ostavljaju impact i danas nas ograničavaju i kad vjerujemo da smo slobodne, emancipirane?

Nije svejedno u kojoj smo kulturi, društvu, religijskom sustavu, obitelji...odgajane. Svaka je od nas priča za sebe. Osim što na nas utječu uvjerenja koja smo preuzeli u obitelji, također utječu i uvjerenja predaka, kao i kolektivne svijesti. Vjerujem da je danas kod nas situacija za ženu bolja u odnosu na generacije naših majki i baka. Još uvijek ima tu puno prostora za promjenu na bolje.

Na našem prostoru su žene uglavnom bile odgajane da udovoljavaju potrebama drugih (djeci, mužu, roditeljima, autoritetima) što nas je stavljalo u podređenu poziciju tj. imale smo vrlo malo prostora za izraziti sebe i svoje potrebe. Takav obrazac još često „upravlja“ našim životom. Iako se to polako mijenja, žena će se puno češće od muškarca osjećati krivom ako je zbog posla ili svojih potreba, sebe stavila na prvo mjesto što se izjednačava s idejom da je „zanemarila“ obitelj. Što više uloga imamo u životu (majka, supruga, zaposlena žena...) to se zbog tog potisnutog osjećaja krivnje, više rastežemo želeći svima udovoljiti, pa se nerijetko i razbolimo. Kod naših žena su primjerice, česte bolesti štitnjače, što ukazuje na neizražavanje sebe na zdrav način. No, srećom... sve je više muškaraca koji su spremni razumjeti ženu, biti joj podrška i odustati od uloge mačo muškarca koja je bila norma-lna kroz povijest. Milsim da je baš to put prema ravnopravnosti spolova. Muškarac koji ne pristaje na one „benefite“ koji su mu stoljećima bili zajamčeni samo zato što je muškarac. Vjerujem da promjena kreće od pojedinca tj. osviještenog roditelja. Kada roditelji imaju zdrav odnos prema sebi i kvalitetan međusobni odnos temeljen na ljubavi, podršci i razumijevanju, tada stvaraju temelje za razvoj zdravog djeteta koje će se razviti u odraslu odgovornu osobu, spremnu za stvaranje zdravog društva.

3. Znaš li u kojem su dijelu svijeta (ili u kojim kulturama) žene u većoj mjeri nadvladale ta uvjerenja (šuti, ne hvali se, odgovaraj kad te se pita, nije to ženski posao, ne možeš biti i mama i karijeristica, budi ponizna)?

Moram priznati da se ne osjećam kompetentnom govoriti o tome. Mogu govoriti samo o svojim iskustvima. Radim s klijenticama iz različitih zemalja poput Rusije koje su preselile u europske zemlje (Njemačku, Veliku Britaniju, Irsku)  i tamo grade kvalitetniji život. Te zemlje im nude bolju podršku da se ostvare, a rane koje kroz naš rad iscjeljujemo su vrlo duboke. Nešto drugačije sustave vjerovanja nose npr. klijetica iz Španjolske ili Francuske, ali su također vidljiva ograničenja koje nose vezano uz to što su žene. Kćer mi je živjela godinu i pol u Danskoj i mogu reći da su njena iskustva u tom smislu pozitivnija, žene se mogu slobodnije izražavati i imaju bolju podršku sustava.  

4    4. Kakvo je tvoje iskustvo s theta healingom i kako si se odlučila i sama postati healer?

Za sebe mogu reći da pripadam skupini ranjenih iscjelitelja jer me potreba da iscijelim sebe, prije dvanaestak godina, potaknula na intenzivan put osobnog rasta i razvoja.
Bio je to intenzivan I buran period. U kratkom vremenu su mi umrli roditelji, odnos sa sestrom se zakomplicirao, zatim se počeo raspadati brak, a paralelno s tim sam ostala i bez posla. Kao da sve to nije bilo dovoljno, nakon operacije maternice dijagnosticiran mi je karcinom dojke.
U tom uistinu izazovnom periodu života, zaslugu mom psiho-fizičkom zdravlju prvenstveno pripisujem prakticiranju ThetaHealing® tehnike. Budući da sam se na vlastitom primjeru uvjerila da rješavanje životnih izazova ne mora biti teško, dugotrajno ili čak nemoguće, kao I urođena želja za pomaganjem drugima, potaknula me na terapeutski rad.
Iza mene je sad već višegodišnji rad s klijentima. Volim proširivati svoja znanja te osim što sam certificirana instruktorica ThetaHealing tehnike, također sam se educirala za još neke tehnike osobnog rasta I razvoja (wingwave coaching, autogeni trening, artterapija…). Sva ta znanja mi pomažu u radu.
Svakodnevno svjedočim da je moguće i ono što se čini nemoguće. Premostiti bolne životne nedaće i živjeti ispunjen život, pun radosti i ljubavi.

55.  Kako nam theta healing može pomoći da postanemo uspješnije i da shvatimo da je uspjeh s onu stranu straha, kako prijeći na "onu stranu" na kojoj želimo biti?

Tretman nas osnažuje da počnemo postavljati zdrave granice bez straha od posljedica i preuzimati odgovornost za donošenje odluka koje nam omogućavaju iskustva i odnose kakve želimo. Kako otpadaju strahovi, raste unutarnja snaga I moć. Ovaj rad nam pomaže da postanemo sjajne “vozačice”, a putovanje kroz život postaje zabava! 

6. Gdje ti se možemo obratiti i naručiti se na seansu?

Tretmane radim u svom prostoru u Lučkom u Hrastovičkoj 36. Također možemo raditi na daljinu putem skypa ili telefonom (098517759). Više info o individualnom radu i ostalim aktivnostima možete pronaći na www.simplicitas.hr

Fb stranica je https://www.facebook.com/SuzanaGajdekSimplicitas/

JEZIK PEČE ONE KOJI KRADU SMOKVE

Majka uze smokvu pa je palcima razdvoji popola.
Pred njezinim se očima stane migoljiti stotine crvića crvenih kapica. Ona tada jednu polovicu protrlja o drugu i strpa je u usta.
-Zašto to radiš?
-Tada su slađe.
-A kako to znaš?
-Ti si mi to rekla kao djevojčica. Netko ti je to ispričao u selu.
Osmijeh mi pobjegne u lijevi kut usana. Kolike male životne mudrosti negdje posijemo!
Čovjek ne bira što će pamtiti.
#snovi

Majčinstvo

Rodila sam si partnericu i frendicu. Neki smatraju da ne možeš s kćeri biti prijateljica, da trebamo biti autoritet. Naprotiv, mislim da trebamo njegovati odnos povjerenja i otvorenosti, biti netko kome će se diviti i željeti biti poput tebe i trčati doma da ti ispriča što se dogodilo vani i "dođi po mene, napila sam se". Jer, dogodit će se i to. Bilo je strogih roditelja čiju je djecu na kraju moja mama "odgajala" i kupila pijane jer ti roditelji nisu smjeli znati tko im je dijete, kamo ide i što radi. Meni kaže muž: joj, već te vidim, kad je uhvatiš da pije Ribar na klupici u parku, izgrdit ćeš i nju i frendice, proliti vino. Onda ćeš od doma donijeti traminac i čaše za bijelo vino i reći: e tako se pije. Živjele!

Intervju Eve novoga doba - Vanja Sky

Vanja Sky - Star is born

Vanju više nije lako uhvatiti, no meni je to pošlo za rukom ovih dana, između njezinih putovanja u Belgiju i Hamburg. Na našoj bogatoj glazbenoj sceni nema baš mnogo blues gitaristica kojima se možemo pohvaliti. Vanja Krbavčić alias Vanja Sky jedna je od njih. 

Vanja, protekle dvije godine obilježile su velik prevrat u tvom životu. Potpisala si za njemačku blues diskografsku kuću Ruf Records, izdala album Bad Penny the dvostruko izdanje Blues Caravan 2018., tvoje se pjesme nalaze među top 50 blues rock albuma. Kako je do toga došlo?

V: Za tu suradnju najprije moram zahvaliti britanskom gitaristu Laurenceu Jonesu, koji me zapravo otkrio putem društvenih mreža te proslijedio moj kontakt gospodinu Thomasu Rufu.

Thomas Ruf je zatim došao na jednu od ljetnih gaža u Poreču, svidjelo mu se što je čuo te smo tada potpisali ugovor i krenuli u snimanje mog prvog albuma :)

Iza tebe je turneja po Europi Blues Caravan. Kakvi su dojmovi, s kime si svirala?

V: To mi je bila prva turneja u životu, ali isto tako i jedan od ljepših trenutaka u životu. Naučila sam jako puno jer sam svirala uz bok s nekima od trenutno najboljih bluesera u svijetu, a to su Bernard Allison i Mike Zito, Roger Inniss na basu te Mario Dawson na bubnjevima, ekipa iz snova, mogu reći. Ne znam što više možeš poželjeti za prvu turneju :)

Puno smo putovali, upoznali gomilu novih divnih ljudi, gradova, iskustvo koje ću sigurno pamtiti cijeli život.

Kako je raditi s takvim imenima, pretpostavljam da to zahtijeva veliku prednost i odgovornost?

V: Svakako, kad te  kao newbia ubace u ekipu koja svira više od 30 godina i proputovala je cijeli svijet, to izaziva veliko strahopoštovanje, ali i uzbuđenje! Moram zahvaliti dečkima jer su me odmah prihvatili kao dio ekipe, bez obzira na to što sam nova u glazbenom svijetu i bez ikakvih egotripova, uvijek sam se mogla osloniti na njih i pitati za bilo kakav savjet, na kraju smo postali prava mala obitelj. 

Budući da je ovo blog posvećen ženama, moram te pitati kakav je položaj žene u tom svijetu i na toj sceni? I koliko su zastupljene?

V: Mislim da još uvijek nema dovoljno žena u toj vrsti glazbe, ali čini mi se i da se ta situacija polako mijenja. Prije se to više smatralo muškom glazbom, a i dan-danas se na žene koje su u tome gleda prilično seksistički, tako da moraš raditi duplo više, jer su tu uvijek priče da je žena uspješna samo zato što je sređena, brine o sebi i svom izgledu, pa tu krene i podcjenjivanje, a savršeni primjeri da žene mogu itekako rasturati su Joane Shaw Taylor, Samantha Fish, Orianthi...

Koji su tvoji glazbeni uzori?

V: Rory Gallagher, Stevie Ray Vaughan, Alvin Lee, Albert King, od bendova AC/DC, Black Crowes, Led Zeppelin...

Kako se tvoj veliki uspjeh, proizašao iz potpisivanja za Ruf Records, odrazio na tvoj status glazbenice u Hrvatskoj i što bi rekla u kojoj si mjeri medijski popraćena kod nas? Koliko si prisutna na hrvatskim radio stanicama?

V: Nikako haha. Oni koji su bili uz mene od prvog dana i podupirali me to rade i dalje, nema tu nekih velikih promjena. 

A na radiju, hmmm, mogu samo reći hvala Tomislavu Golubanu i Mladenu Lončaru što vole blues i održavaju ga na radijskom životu u našoj maloj zemlji :)

Sad kad si proputovala Europu i dio Amerike, što bi rekla, kakva je blues scena u Hrvatskoj?

V: Imamo puno kvalitetnih glazbenika u Hrvatskoj, jedini je problem što smo jako mala zemlja, pa je ovdje gotovo nemoguće živjeti samo od bluesa.

Znamo za sex, drugs & r'n'r. Iz prve ruke, postoji li sex, drugs & blues?

V: O, svakako haha.

Što te čeka sljedećih tjedana?

V: U ponedjeljak i utorak sviram akustično s Jimmyjem Matešićem, a u srijedu već letim za Hamburg. Imamo nekoliko svirki i festivala te otvaramo za legendarni band UFO, a onda slijede pripreme i uvježbavanje novih pjesama za idući album.

Opiši se jednom riječju.

V: WILD :)

Hvala ti što si našla vremena za ovaj razgovor. Živjela!

V: Hvala vama na pozivu, uživajte u ljetu i suncu :)

Vanju možete pratiti ovdje: https://www.facebook.com/vanja1sky/

Intervju Eve novog doba - glumica Ana Katulić

Umjetnost je oduvijek živjela od mecena, od obrtnika. No kako su posljednjih dvadesetak godina vrijednosti devalvirale, sve više umjetnika zaključuje da će biti bolje da oni stvari uzmu u svoje ruke te i sami postanu obrtnici. Do tog je zaključka došla i moja sugovornica Ana Katulić, vlasnica Plartforme.

Ana: Istina. S obzirom na to da me umjetnost i kreativni izričaj aktivno obuzimaju i intrigiraju zadnjih desetak godina, lani sam došla na "suludu" ideju da otvorim umjetnički obrt. Dala sam otkaz na poslu i sve karte stavila na umjetnost. I uspjela! Za sad odlično ide, to je moja prva mala pobjeda - dati sebi ono što zaista želim i trebam. 

Kao jedna veoma osviještena Eva, promišljaš o položaju žene u društvu. Članica si CollectiW-a, Ženskog performativnog kolektiva s kojim si nedavno nastupila na Anima Mundi  Festivalu u Veneciji. Kakva su iskustva?

Tema žene u umjetnosti je sveprisutna i nikad ne zastarijeva, samo se pozicijom žene u društvu mijenja pristup, otvaraju se nova gledišta i poglavlja, izlazimo iz okvira i slijedimo suvremene europske prakse. Ženski performans po mnogočemu je specifičan, ima svoj zadani kod, često se oslanja na žensko tijelo u izvedbi, počevši primjerice od Vlaste Delimar,  koju pamtimo kao Lady Godivu koja je gola jahala na konju, pa do suvremenijih performativnih praksi kojima se bavimo i mi u CollectiW-u. Iako bi nas po mnogo čemu mogli staviti u okvire feminističkog performansa, CollectiW nije samo to. Trudimo se otvarati razna pitanja, koja se ne tiču samo žene, ali ih obrađujemo sa ženskog stajališta. :) U performansu "Sramota", koji si spomenula, bavimo se pitanjem često objektiviziranog ženskog tijela kroz tri stupa srama - ukrašavanje, teret i skrivanje. Pojam sramote koja označava nešto unutar i skriveno, u izvedbi se ontološki odjeljuje od pojma srama i posramljenosti, neugode koja proizlazi iz svakodnevnih društvenih konstrukata. Da puno ne otkrivam, nadam se da će biti prilike da performans predstavimo i negdje bliže od Venecije.

Kako ti vidiš ženu?

Parafrazirat ću jednog poznanika koji mi je u neobaveznom razgovoru rekao kako je cijeli svijet "izašao iz ženske p***". Nije mi se ta konstatacija nikad činila vulgarnom, nego dapače - istinitom. Ako pogledate biološki, pa onda i biblijski, sve je krenulo od žene, od Eve.  Mislim da je u svakoj ženi skriven ogroman svemir snage, hrabrosti, odlučnosti, ustrajnosti, s druge strane emotivnosti, dobrote i nježnosti, pozitivnih, ali naravno i negativnih emocija, senzacija i osobina ličnosti. Ne volim raditi rodne razlike ili inzistirati na tome da je žena (ipak) nadmoćniji ili snažniji spol, niti obrnuto - da je nježniji. Svaki je čovjek individua koja jednako može razvijati empatiju i osjećajnost, sve one osobine koje nas u konačnici čine ljudima, živim bićima. Ako se vratim na početak ovog odgovora, žena jest ta koja, u partnerstvu s muškarcem, nastavlja ljudsku rasu, ali i biće koje ima pravo na svoj život i svoj izbor, to je univerzalno pitanje koje ne poznaje granice spola ili roda. 

Kakve te žene inspiriraju?

Kad sam krenula putovima umjetnosti, izvedbe, a posebice performansa, puno sam čitala i proučavala živote primjerice Marine Abramović, Vivienne Westwood, Patty Smith ili pak Fride Khalo. Sve su to snažne žene koje su na svom životnom i umjetničkom putu bile hrabre, neustrašive, koje su slijedile svoje želje usprkos fizičkim, društvenim ili obiteljskim preprekama. Naravno da sam se njima inspirirala i pronašla djeliće sebe u svakoj od njih i obrnuto. Danas mnogo učim i inspiriram se svojim prijateljicama, ženama koje su uz mene. Neke od njih su umjetnice, neke su majke, neke su uspješne poslovne žene. Ono što ih povezuje jest da svaka od njih ima strast u životu koja ih tjera prema naprijed, svaka je prekrasna na svoj način. Međusobno se izgrađujemo i nadograđujemo kroz naša druženja, ili duže kavice, telefonske razgovore... Volim vjerovati da ono što ja od njih primam u nekom obliku uspješno i dajem natrag. 

Veoma brzo Grad Velika Gorica prepoznao je tvoju predanost umjetnosti, kojom zapravo stvaraš i odgajaš novo osviješteno društvo (i hvala ti na tome), pa tako podržao dva tvoja velika projekta. Ispričaj nam nešto o tome.

Jako sam zahvalna Gradu koji je prepoznao projekte koji će u Goricu donijeti neke nove umjetničke prakse, prvenstveno namijenjene edukaciji građana, ali i njihovoj aktivnoj participaciji u društvu, kroz umjetnost. Riječ je o dva projekta: performativni Muzej odbačenih predmeta, u kojemu ćemo se kolegica Irena Boćkai i ja putem otpada, odnosno smeća, pozabaviti pitanjem vrijednosti koje odbacujemo kao društvo, a onda neposredno progovoriti i o važnosti ponovne uporabe i kružnoj ekonomiji. Drugi projekt je "Lektira na oko", nastao u suradnji s profesoricom Anitom Pukanić, knjižničarkom Jelenom Šaban i psihologinjom Kristinom Malivuk, a putem kojeg želimo osnovnoškolcima približiti knjigu i čitanje.

Što misliš o izboru lektire? Ako nas književnost oblikuje, kako današnja lektira oblikuje djevojčice i za što ih sprema - odgajamo li tihe i ponizne žene ili buntovnice, slobodne žene koje svoj život drže u svojim rukama?

U zadnje vrijeme sve više strahujem kako idemo prema ovom prvom. Možda griješim. Iskreno, tek se zadnjih tjedana aktivno bavim lektirskim naslovima (zbog predstave), pa sam možda zbog medijske slike stvorila krivu percepciju. Ja sam jedna od onih koji vjeruju da sve kreće s kućnog praga, od roditelja ili skrbnika, jer oni su nam prvi životni uzori, i mislim da nijedan sustav ne može biti snažniji od toga. Sve u životu zahtijeva balans, nijedna krajnost nije dobra ni poželjna.

 Misliš li da pojam "slobodna žena" nosi negativne konotacije i u 21. stoljeću?

Nosi negativne konotacije kod onih koji se tog pojma plaše jer pokreće njihove unutarnje procese, ljulja uvjerenja i stavove, izaziva otpor. Žene su uvijek te koje se pita kada će se udati, zašto ne rađaju, spominje se koliko imaju godina, koliko imaju djece, jesu li dobre majke i supruge, jesu li se rastale, koliko puta... Kod muškaraca je to malo suptilnije i nije tako često.  Zanimljivo mi je promatrati te društvene procese i sazrijevanja, na kraju krajeva, odlična su inspiracija za umjetnički rad. 

Predstavi se jednom riječju.

Optimistična.  

NEK TE KIRKA DIRKA

Ne, ja nisam Penelopa
što je prela i parala
da bi prosce zavarala
hladnim srcem vruće blažila
da bi čežnju utažila.
Čežnja nije važila
čežnja nije težila
samo se snaga uvriježila
samo mišica vrijedila
jer ju je masa slijedila
a ljubav je samo rađala i hranila
oplakivala pa sahranila.
Odlaziš na lutanja
a vraćaš se s traganja
besramno, praznih ruku
u svoju sigurnu luku.
Ma nek' te Kirka dirka!

Ljubav ovisi o jeziku

U hrvatskom je jeziku ljubav jednosmjerna. Prenosi se sa subjekta na objekt, koji nema nužno ništa s tim. "Zaljubljena sam u njega." I onda nastane frka kad se netko osjeća seksualnim objektom! Pa žali se jezičarima!
Tobože hladni Englezi puno su romantičniji. Kod njih je ljubav barem dvosmjerna, izmjenična. Ima li što romantičnije od rečenice "I'm in love with him." Ona je s njim u ljubavi! Dakle, ako želite da vam ljubav bude uzvraćene, odite u Englesku.