petak, 6. rujna 2013.
ZIG ZAG
Opet se čudim toj masovnoj euforiji i pomami hokejom, zig-zag, ki je vrag? Ali, opet, nemojte me shvatiti preozbiljno, ja se ionako i prečesto svemu čudim. Na kraju radnog dana, željna društva, navratim na facebook, a osim onih nekoliko zig-zag, ili prijenosa nogometne utakmice – nigdje nikoga.
Možda me ti mnogoljudni sportovi nerviraju i zato što se ne znam pridružiti masovnoj euforiji i uživanju. Evo kako ja to vidim: Mnogo muškaraca trči za jednom jedinom loptom, ili pak pakom, dok ih ljudi s tribina, nemoćni da se uključe u igru, ali zato s nepravedno boljim pregledom, usmjeravaju uz žustre gestikulacije. Šaptači, a ne navijači! Osobito oni pred televizorima. Recimo, moj otac, koji obuhvati televizor objema rukama i uvjerava momke u štucnama, tjera ih, vrijeđa, a onda i sam uvrijeđen odustaje, skida naočale i maše njima u znak odustajanja. A ja si mislim: toliko živaca, toliko duševnog i mentalnog napora za tuđi gušt ili za tuđe novce! Ne-ra-zu-mi-jem!
A tek prijenosi utakmica na radiju!?!
No recimo, eleganciju skijanja, klizanja ili veslanja mogu razumjeti. Ali ne pada mi na pamet gledati kako drugi uživaju u tim aktivnostima! JA volim skijati, odnosno, ja volim SKIJATI, a ne gledati kako se netko drugi zabavlja SKIJAJUĆI.
Kad bolje razmislim, ne volim ni društvene igre. Meni je moja kuma davnih dana rekla: E, Angie, znaš da ti nikad ne buš mogla biti moja najbolja prijateljica? A znaš zakaj? Pa ti opće ne voliš društvene igre – ni Monopoli, ni kartanje, ni… aj dobro, Čovječe ne ljuti se…
I ima nekaj u tome. Ne volim tuđu grupnu kompetitivnu zabavu, ne volim mnogoljudne sportove, supertalent-natjecanja, kartanje, društvene igre, pa ako ćemo pravo ni partizanku, ma nikakvu vrstu grupnjaka. Ali volim bendove. To je zbilja u najsretnijim okolnostima prava, pravedna zabava – svatko ima svoju igračku, svoj instrument u kojemu uživa, a ovisno o sposobnostima i afinitetima, ponekad i više instrumenata! Zabavljaju se svi sudionici, a nerijetko i promatrači, iako redovito rjeđe nego sudionici; nema zavisti, nagovaranja, vrijeđanja ni ljubomore – ako netko ima nešto dodati, ima priliku to odsvirati.
I nije mi jasno, u tom nogometu se toliki novac vrti, pa kaj im svakom ne kupe po jednu loptu i mir?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

Nema komentara:
Objavi komentar