1. Dajte prevoditeljima neka prevode!
2. Prevoditelji, korisno je osim jezika s kojeg prevodite poznavati i jezik na koji prevodite. Neke fraze u hrvatskom jednostavno ne funkcioniraju!!!
Inače će nam i dalje Solidumov namještaj "činiti razliku". Između pismenih i nepismenih.
srijeda, 21. prosinca 2011.
ponedjeljak, 12. prosinca 2011.
Još nekoliko dijelova moje Vintage duše

Neobičan hobi, pomislit ćete, skupljanje tuđih duša, skupljanje djelića tuđih priča. Doista, ni sama ne mogu objasniti tu ljubav i poštovanje s kojim nalazim mjesto u svom životnom prostoru predmetima koje je netko ostavio, odbacio ili dugo čuvao ne bi li ih poklonio nekome poput mene. To nisu novi predmeti koji čekaju svoju priču, čekaju da i sami počnu sudjelovati u raznim zapletima, raspletima, ili uvodima. Ah, uvode najviše volim! Ne, to nisu takvi predmeti. Dok ih držim u ruci, pričaju mi priču: neka je mlada žena bila napuštena dok je ova torbica poput narukvice krasila njezinu ruku, neka je domaćica početkom prošlog stoljeća s mnogo ljubavi i pažnje listala ovu kuharicu kako bi raskošnim jelima uveseljavala svoju obitelj, moja je prabaka ovim rukavicama prekrivala svoje snježnobijele ruke da ih sunce ne bi liznulo i ostavilo tamni trag…

Neki se boje second hand odjeće. Vjeruju da predmeti „pamte“, prenose energiju vremena kojemu su svjedočili. „Moja je tetka prelazila iz jednog nesretnog braka u drugi, što ako mi ovaj prsten donese nesreću u ljubavi?“ Pa, mislim da je za takve stvari potrebno nešto više od prstena. Druga žena, recimo… No dobro. Jedna moja prijateljica, također ljubiteljica vintage odjeće i predmeta dala je najbolji odgovor na to pitanje: „Pogledaj ovu raskošnu haljinu iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Pogledaj kako je očuvana. Nečija ju je brižljiva ruka umotala i zaštitila, možda pokazivala u posebnim prilikama, i svakako se prema njoj odnosila s posebnom pažnjom da bi današnji dan dočekala u ovakvom stanju. Pa što misliš, kakvu bi ti energiju mogla prenijeti takva haljina? Mnogo ljubavi, čini mi se.“
nedjelja, 11. prosinca 2011.
Christmas gift guide
Čujem da susjed već pušta Zvončiće, pa pomislih da je pravo vrijeme za listu božićnih želja. Za one koji i ove godine razbijaju glavu pitanjem što će pokloniti ovog Božića, evo nekoliko prijedloga, nekoliko rukotvorina, a i umotvorina mojih dragih prijateljica. A za one koji su već o tom pitanju odlučili, ... pa evo im prilike da se predomisle:
1.
Aromarium - oda prirodi i kozmetika koja je promijenila moj život - prirodna kozmetika zasnovana na holističkima načelima. Sastojci koji se koriste su organski, certificirani i neškodljivi. Svi proizvodi rade se svježe, u dogovoru s vama i prema vašim individualnim potrebama i željama.
2. Heklmania - http://omnisart.com/hr/shop/heklmania/61/

Moja nova retro kapica! Prst nije na prodaju, samo je ukras. Kapice i još štošta drugo izrađuje i prodaje Dajana Mar, pa slobodno posjetite njen profil.
3. UMJETNIČKI NAKIT MIRJANE TERLEVIĆ

Znate za onu "moje tijelo samo jednoga pozna"? E, pa moje tijelo poznaje sve vrste: naušnice, narukvice, prstenje, ogrlice! Kad se već kiti tuđim perjem, to je "perje" najčešće Mirjanino!
4. KOŽNATE NARUKVICE NATALI TRIBULJAK:

Svaka je drukčija i svaka je neponovljiva!
Za narudžbe, obratite se na mail: natwoodvsfashion@yahoo.com
Pa želim vam ugodno trošenje!
1.
Aromarium - oda prirodi i kozmetika koja je promijenila moj život - prirodna kozmetika zasnovana na holističkima načelima. Sastojci koji se koriste su organski, certificirani i neškodljivi. Svi proizvodi rade se svježe, u dogovoru s vama i prema vašim individualnim potrebama i željama.2. Heklmania - http://omnisart.com/hr/shop/heklmania/61/

Moja nova retro kapica! Prst nije na prodaju, samo je ukras. Kapice i još štošta drugo izrađuje i prodaje Dajana Mar, pa slobodno posjetite njen profil.
3. UMJETNIČKI NAKIT MIRJANE TERLEVIĆ

Znate za onu "moje tijelo samo jednoga pozna"? E, pa moje tijelo poznaje sve vrste: naušnice, narukvice, prstenje, ogrlice! Kad se već kiti tuđim perjem, to je "perje" najčešće Mirjanino!
4. KOŽNATE NARUKVICE NATALI TRIBULJAK:
Svaka je drukčija i svaka je neponovljiva!
Za narudžbe, obratite se na mail: natwoodvsfashion@yahoo.com
Pa želim vam ugodno trošenje!
subota, 10. prosinca 2011.
Radionice ili tješionice
Gdje sam? Zašto ništa ne pišem? Pa vjerojatno zato što sam već dugo zadovoljna i ništa me ne izbacuje iz takta na papir. Samo lijepim po blogu neke idilične fotke. Nadam se da barem i vas uveseljavaju kao i mene. Međutim, nedavno sam zamijetila jednu stvar koja me kopka. Već sam se triput predomislila hoću li pisati o tome ili ne. E, sad je onaj treći put. Dakle, bolje da preduhitrim samu sebe prije nego što me zaskoči i onaj četvrti.
Kao odgovorna Eva koja radi ma sebi, i ja stečeno znanje permanentno dopunjavam raznim seminarima i radionicama vezanim za struku. Morala bi me obuzeti teška amnezija da na svakoj drugoj radionici ne doživim déjà vu. Većina radionica za pjevače započinje s "jako sam uzbuđena što ću raditi s vama.", onda u sredini "poštujte sebe i svoje tijelo i budite nježni prema sebi" i na kraju "ti si prekrasan takav kakav jesi. Zaplješći si.". Svi se vratimo doma osjećajući se dobro sami sa sobom, ali što smo od znanja konkretno dobili? Često vrlo malo. No dobro s obzirom na cijenu i rezultat, možemo to shvatiti kao jedan dobro iskorišten wellness vikend. „Jer ja to zaslužujem“.
Srećom, nije sve tako savršeno i ne podilaze nam baš svi na svijetu, pa definitivno treba gađati kao ćorava kokoš dok ne naiđemo na ono što nam doista treba. Eve, nismo li mi i jabuku zagrizle iz neutažive želje za znanjem i spoznajom? Dobro, pomislile ste, možda je Eva Prva, naša načelnica, mogla malo obuzdati svoj temperament i to učiniti na malo sofisticiraniji način? Ne, mile moje, ona taj izbor nije imala. Ali ga je omogućila nama upravo u onom trenutku kad je zarila zube u jabuku – u tom se zalogaju znanja krio i prvi okus mudrosti koji je osjetila. E, pa sad kad smo po njoj i mi utažile potrebu za zalogajem mudrosti, mi do nekih stvari možemo doći i spretnije. No, eto opet digresije. Zapravo sam željela doći do ovoga: zbog te pohlepe, ako baš hoćete, za mudrošću, dobile smo cipelu iz Raja od našeg Oca. I to je onaj zagrljaj koji nam zauvijek nedostaje. Tako da jedan očinski zagrljaj na kraju radionice sigurno i nije najgore što nam se može dogoditi. Pa i trebao nam je, zar ne?
Ali svejedno hvala predavačima radionice Jazz lab, koji su nam u zamjenu za očinski zagrljaj dali ono po što smo i došle – znanje! Pa nismo li upravo na tu zamjenu pristale zagrizavši jabuku?
No jedno nam prokletstvo osta – uvijek ćemo pamtiti da smo zagrizle samo jedan zalogaj i da nas od koštica (nositeljica novih znanja) dijeli još mnogo truda i iskušenja.
Kao odgovorna Eva koja radi ma sebi, i ja stečeno znanje permanentno dopunjavam raznim seminarima i radionicama vezanim za struku. Morala bi me obuzeti teška amnezija da na svakoj drugoj radionici ne doživim déjà vu. Većina radionica za pjevače započinje s "jako sam uzbuđena što ću raditi s vama.", onda u sredini "poštujte sebe i svoje tijelo i budite nježni prema sebi" i na kraju "ti si prekrasan takav kakav jesi. Zaplješći si.". Svi se vratimo doma osjećajući se dobro sami sa sobom, ali što smo od znanja konkretno dobili? Često vrlo malo. No dobro s obzirom na cijenu i rezultat, možemo to shvatiti kao jedan dobro iskorišten wellness vikend. „Jer ja to zaslužujem“.
Srećom, nije sve tako savršeno i ne podilaze nam baš svi na svijetu, pa definitivno treba gađati kao ćorava kokoš dok ne naiđemo na ono što nam doista treba. Eve, nismo li mi i jabuku zagrizle iz neutažive želje za znanjem i spoznajom? Dobro, pomislile ste, možda je Eva Prva, naša načelnica, mogla malo obuzdati svoj temperament i to učiniti na malo sofisticiraniji način? Ne, mile moje, ona taj izbor nije imala. Ali ga je omogućila nama upravo u onom trenutku kad je zarila zube u jabuku – u tom se zalogaju znanja krio i prvi okus mudrosti koji je osjetila. E, pa sad kad smo po njoj i mi utažile potrebu za zalogajem mudrosti, mi do nekih stvari možemo doći i spretnije. No, eto opet digresije. Zapravo sam željela doći do ovoga: zbog te pohlepe, ako baš hoćete, za mudrošću, dobile smo cipelu iz Raja od našeg Oca. I to je onaj zagrljaj koji nam zauvijek nedostaje. Tako da jedan očinski zagrljaj na kraju radionice sigurno i nije najgore što nam se može dogoditi. Pa i trebao nam je, zar ne?
Ali svejedno hvala predavačima radionice Jazz lab, koji su nam u zamjenu za očinski zagrljaj dali ono po što smo i došle – znanje! Pa nismo li upravo na tu zamjenu pristale zagrizavši jabuku?
No jedno nam prokletstvo osta – uvijek ćemo pamtiti da smo zagrizle samo jedan zalogaj i da nas od koštica (nositeljica novih znanja) dijeli još mnogo truda i iskušenja.
subota, 29. listopada 2011.
My vintage soul
četvrtak, 29. rujna 2011.
Korijen

PHOTO BY: KRISTINA VLAKIĆ (http://www.fashion.com.hr/kristina-vlakic/); STYLING: MARINA ŠIKIĆ
Korijen čuva sokove života i omogućuje plodu da raste i cvjeta. Kolika je ljubav kojom se predaje zemlji i duboko u nju ponire kako bi svojoj krošnji dao stabilnost da je nijedan zlovoljni vjetar ne sruši. Sunca ne vidi da bi svome plodu omogućio da lista i upija tople zrake.
Žena je korijen – nositeljica života, korijen obitelji. Razgranata i razigrana, njezina priroda neprekidno stvara, bez straha ponire u novo, nepoznato tlo jer zna – što je tlo dublje, crnje i mističnije, plodovi će biti brojniji i slađi.
Ja sam korijen. Osjećam život koji kola mojim udovima, moji venama, osjećam ga u svojoj utrobi i svakom dijelu svoga bića.
Ja sam stup i oslonac, početak i završetak.
Ja sunce ne gledam, ja sunce nosim u sebi!

PHOTO BY: KRISTINA VLAKIĆ; STYLING: MARINA ŠIKIĆ
petak, 23. rujna 2011.
Home is were the heart is
Pretplati se na:
Komentari (Atom)







