Muškarci mrze suze.
Prije sam mislila da ih mrze jer su one odraz ženske razmaženosti. Upravo suprotno. Danas znam da mrze suze jer su one odraz njihove razmaženosti. Oni naime samo suze razumiju. Njih ne mogu prečuti. Zato se parovi često najbolje slažu nakon prekida, najviše vole nakon svađa i najviše cijene nakon rastave. Adamov mozak ne razlučuje: hoćeš li, molim te od daj već jednom napravi to i to, kao ni: znaš, strašno me boli kad... od ti si sebično đubre koje ne shvaća da nije u redu... - dakle ne čuju razliku u riječima koje mi tako pažljivo biramo ne bismo li izrazile svoje najdublje potrebe ili brige i boli a da pritom ne povrijedimo njihov integritet i ne omalovažavamo njihove potrebe. "Hoćeš li, molim te, napraviti to i to?" "Aha." Naše bi sljedeće pitanje trebalo biti: "A kad?" Jer, čuo je on da nešto treba napraviti i planira to učiniti jednom, kad mu bude najzgodnije. Ma pazi, nisu oni neinteligentni! Ali zašto im sve treba crtati? Zašto nas tjeraju da zvučimo kao tirani i postavljamo pitanja: "Hoćeš li molim te, odmah smeće?" (jer ja inače ne mogu staviti novu vrećicu u kantu i u nju istresti sve ostatke od ručka koji sam JA skuhala i ambalažu od mesa i namirnica koje sam JA doteglila iz dućana i spremila nakon što sam, naravno, i suđe oprala). Zašto mi znamo što je pristojno a što nije, a naša braća koju su odgajali isti roditelji to ne znaju? Kakva je to polupropusna membrana u muškom mozgu koja od 4 čarobne riječi zadržava samo hvala i oprosti?
Kad curice navrše dvanaest godina, školski im psiholozi objašnjavaju da su njihovi vršnjaci dječaci još 2 godine nezreliji od njih. OK, možda je to tako s dvanaest, ali stari moj, kad oni jednom navrše tih dvanaest, zadrže ih do kraja života i nitko njima više neće reći da mentalno i duševno nemaju tih veličanstvenih dvanaest! Imat će ih, tako im svega, ma do kraja života će ponosno nositi tih dvanaest! E to nam nisu rekli školski psiholozi!
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Broj komentara: 10:
Haha, neobično je kako su po tvom mišljenju potrebna dva muškarca u jednom danu da bi obavila posao koji obavi jedna prosječna žena.
Al u jednom si u pravu. Ne daj Bože kratkoga!
"Zašto mi znamo što je pristojno a što nije, a naša braća koju su odgajali isti roditelji to ne znaju?"
Ja se ovo pitanje pitam već godinama! I odgovora nigdje... to je neki znanstvni fenomen, isto kao i polupropusna membrana u muškom mozgu. Hahaha, sad imam dobar argument! ;)
Jednom je Roseanne iz istoimene serije rekla sljedeće, parafraziram, "prva stvar koju treba napravit nakon udaje je preodgojit muža." To ti je moj jedini savjet za tegljenje vrećica. :)
Ako ništa drugo, plači pa će nosit! ;)
Nažalost, poštovani Jahaču kobila, u Vašim su godinama moguće još jedino promjene nadolje.
"Draga Petra,ispravno je kako mi želimo živjeti kao sponzoruše,raditi ako se baš mora,lijeno ležati i lizati griote na krevetu dok nam prašina ne dodje do jastuka."
Iz ovog stječem dojam da mi se obraća ženska osoba, jer nitko se tako dobro ne razumije u ženski mozak i želje ženskog bića kao, naravno, druga žena. (Sve stoji, ali ne volim griote :P)
"To je sasvim u redu.(Lakše je trpiti muža 10 minuta tjedno u spavaćoj sobi,nego raditi 42 sata..)"
Iz ovog sam pak uvjerena da se radi o muškarcu sa problemom preuranjene ejakulacije (koji se može riješit) jer samo muškarac može biti tako siguran u ovakvu neistinu.
"Kada pak dodje dan da i mi moramo snositi dio tereta u zajedničkom životu,najbolje je da smjesta ujutro briznemo u plač sa jecajima i grčevima.Možda ne danas,ali ovaj tjedan će mužjak sigurno popustiti."
Meni ne trebaju više ni suze, ja sam na višoj razini od toga. I djeluje odmah, ne moram čekat "drugi tjedan" ;)
"Onda fino uzmem dragu prijateljicu za ruku,i odskakućemo na kavice do ručka.Tepamo si i pričamo izmišljene i stvarne priče o tom užasu koji nas je snašao,o trudovima i povraćanju,o idiotu za kojeg sam se udala,i što je to meni trebalo-tek sad vidim kakvo je to sranje..."
Ovo se vjerojatno dešava nekim ženama u stvarnom životu... ali znaš kako se veli "čuda se događaju drugima, ne meni". A sve smo se udale za idiote (kad tad je svaki muškarac u nekom trenu idiot), a i skoro svi su se oni oženili za glupače (naravno, kad tad većina žena ispadne glupa - opet, pogađate, u jednom trenu.)
"Plan..Treba imati Plan.Ne srljaj draga Petra u zajednicu bez preciznog Plana.Svatko se može promijeniti.Pa i ON."
Moj je plan donesen i upravo je u tijeku izvršavanje. I situacija je obrnuta, gladna usta hranim ja redovitim primanjima, partner je umjetnik - kapne kad kapne. Što se naravno već sutra može promijenit, jer po tebi ako se svatko može promijenit, onda se po analogiji i stvari mogu promijenit. Možda sutra dam otkaz i on će bit prisiljen naći stalan posao...
"Jedino:na BOLJE,ali i NA GORE..."
Nakon "jedino" logički može slijedit samo jedna teza.
Nakon više čitanja moram priznat da ovaj post nije ništa drugo doli izljevanje frustracija kroz poluargumentiranu pričicu u kojoj sam autor tjera vodu na svoj mlin.
Ako je žena u pitanju, onda je očito sama sebi teška jer;
ili je i sama sponzoruša pa pati - jer treba svako jutro pogledat duboko, duboko, sebi u oči i umočit nokat prstića u svoju plitku dušu da osjeti da je još uvijek ljudsko biće, ispod svih tih maski. Neki su dani takvi da potone tražeć ljudskost u sebi pa pati i žaluje.
Ili želi biti sponzoruša, ali rinta kao manijak, ali nije radoholičar nego nema izbora. U svoje skromno slobodno vrijeme se zaglupljuje gledajući TV i vidi da je nekim ženama lakše. Raši noge i gle čuda, umjesto bebe one dobiju lizalicu! I opet, da, pogodili ste, pati.
Ako je pak muškarac u pitanju onda;
ili doma ima jednu takvu ljenušu pa ne zna što bi sa njom i svakog dana postaje sve više frustriran. Želi se promijenit, ali ne uspjeva. Daleko je već sve otišlo, a i onda ga drži za mjesto za koje je u početku bilo ugodno biti držan, ali su se neke stvari prorijedile. Apetit za lažnim iskazom ljubavi (novac) je sve veći i ne može sa svojim primanjima pokrivat sve te njezine "potrebe".
Ili, naravno, želi jednu takvu koju će samo mazat na kruh po želji, ali jbg, preuranjena ejakulacija nije nešto što bi takve tete trpile, pa je frustriran jer zna, unaprijed, da nema šanse. A i što ako poželi pričat o temi koju zajedno slušaju na stojedinici? Svi znamo, ona NE sluša stojedinicu, ona ne zna da ona i postoji. ;) Sluša samo kondorov let u svojoj glavi.
Moj savjet, iskoriti svoj savjet upućen meni i promijeni svoj život! Nikad nije kasno za sreću, u kojem god onda obliku zadovoljava unesrećenika.
Jahaču, ajde obriši i zadnji svoj post, izbriši se iz povijesti i odjaši u sunset...
Ovi pokušaji dokazivanja tko-zna-čega su postali patetični i jadni. Prigrli dostojanstvo koje ti je preostalo i nestani. Tipkajući ovdje samo trošiš uzaludno energiju i kradeš zrak drugima teško uzdišući, neznajući više što komentirati pa se skrivaš iza nepovezanih rečinica, možebitno i citata.
Petra, izgleda da je gospodin Jahač doista poslušao tvoj savjet i izbrisao svoje prijetnje. Dobro je što si ga prijavila bloggeru. Dalje nek se oni s njime bakću.
Objavi komentar