Ovi su dani stvoreni za pjesme

Ovi su dani stvoreni za pjesme. Jer, što su pjesme nego naši strahovi tako vješto izrečeni da nam drugi gotovo zavide na njima? Što su pjesme nego ubaživači krikova protisnutih kroz jastuk? A što su strepnje i strahovi nego naši nekadašnji uspjesi? Čega se bojimo više od onoga na što smo sami sposobni?
Slušamo priče o Paklu koji čeka one koji griješe. Ali čeka ih poslije ovog života. Netko ne zna čitati. Paklove stvaramo sami. Nakon uživanja nauštrb tuđe sreće. Kako krivo! Nakon uživanja tuđe sreće. Da je Bog samo rekao: "Ne ukradi!" bilo bi dovoljno.
No, budimo realni, i rekao je prvo samo "Ne ukradi", ali prvi ljudi to nisu razumijeli. Ha ha, dopustite mi malu digresiju, to me podsjeća na mog rođaka koji je na nekom obrascu naišao na rečenicu:"nepotrebno precrtati", pa je precrtao riječ "nepotrebno".
Dakle, Bog i je rekao: "Ne dirajte ploda samo s ovog stabla!" To je moje. Lijepo im je rekao. Dakle: Radite što hoćete, samo ne kradite!
Ali, ne! Eva je, eto, baš to morala ukrasti. Osladiti se tuđim plodom. I to nije sve! Još je željela promatrati i Adama kako on uživa u plodu koji je ona za njih ukrala!
A kako znamo da je "ukrala"? Jer se odjednom osjećala posramljenom i preplašenom. Zašto? Jer je doista postala svjesna (a mi pametni znamo da je jabuka i predstavljala svjesnost i spoznaju, zar ne?) - svjesna da je gola pred Adamom i pred Bogom - koji sada znaju što je sposobna učiniti, a povrh svega, postala je svjesna sebeljublja i činjenice da bi bilo naivno pomisliti da je sebeljublje samo njezina osobina! Što li su drugi sposobni učiniti ako sam ja bila sposobna to učiniti? Što je Adam spreman učiniti da bi ugodio sebi kao što sam ja bila sposobna ukrasti onomu tko me najviše voli (Stvoritelju) samo kako bih se rješila osjećaja podređenosti, osjećaja da postoji nespoznatljivo, što dakle, ne mogu kontrolirati? I kako bih, naravno, ovladala Adamom (to što je on meni dao jedno rebro ne znači moje bistvo ovisi o njemu, učinimo tako da njegovo bistvo i užitak ovisi o meni!)
I bijahu prognani iz Edenskog vrta.
Tada je Eva kročila u neki vlastiti pakao. Postala je zatočenik straha da su drugi poput nje (goli).
Tek je tada Bog skužio da je precijenio ljude, osobito žene, pa je eto, to svoje "ne ukradi" razložio na deset zapovijedi, a osim tog se pobrinuo da ih ovaj put preda muškarcu, za svaki slučaj...
Dakle:
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih Bogova uz mene! (drugim riječima, ne kradi mi mjesto na tronu i ne tjeraj me da ga dijelim s nekim tvojim shizofreničnim fikcijama, nazovibogovima, od tada poznate Zmije do danas neprebrojivih drugih "spasitelja" koji će utažiti sve tvoje potrebe i želje)
2. Ne izreci Imena Gospodina Boga svoga uzalud (ne kradi mi dragocjeno vrijeme kad ima i onih koji nešto i misle dok mi se obraćaju)
3. Svetkuj Dan Gospodnji (ne kradi mi termin za misu da bi umjesto njega ugurao svirku)
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji. (odnosno, ne kradi im mjesto "onoga koji zna jer je davno prije tebe spoznao")
5. Ne ubij! (ne ukradi/uskrati za svoj gušt drugome život i blagodati koje donosi)
6. Ne sagriješi bludno (tu ne razumijem)
7. Ne ukradi! (e, ta ne može biti jasnija!)
8. Ne reci lažna svjedočanstva (ne ukradi drugomu dostojanstvo kako bi se lažima okoristio)
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga (ne ukradi drugomu mir i blagostanje i onu najfiniju nit koju je istkao s partnerom)
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari (i ne razmišljaj o tome da bi nešto uopće mogao ukrasti!)

jer, tek kad sve to, uz tisuću "najlogičnijih opravdanja" (čak ponekad i prikazivanja situacije da zapravo nekomu radiš uslugu) ipak napraviš, i na trenutak staviš tu svoju guzicu na neki svoj tron, odnosno kad sažvačeš tu najslađu jabuku, tek tada doista postaneš svjestan da su i drugi željni te jabuke i povjeruješ da su i oni sposobni uz ista opravdanja učiniti isto. I odgristi tvoj dio. Toliki te strah obuzima da će netko jesti od tvojega ploda da sve manje guštaš u zalogajima, štoviše počneš se uvjeravati da uopće taj sok i nije tako sladak, "zapravo je malo i kiseo", samo kako bi lakše podnio gubitak monopola!

I, evo, zahvaljujući tom Mojsiju bar smo nekaj naučili. Bog je Evi dao Zakon, a Mojsiju tumačenje i Novelu Zakona. Da Mojsiju nije dao tumačenje, šipak bi Eva priznala da joj je Bog neki zakon i nametnuo. Znaš onu: Pa pravila su tu da se krše!
Nekako sve više vjerujem da je Eva bila pankerica....