Sada sam potpuno sigurna da je sve otišlo u Honduras!
Dakle, kao i svaka savjesna Eva, obavila sam svoju sestrinsku dužnost i pogledala taj "Seks i grad" na velikom platnu. S gotovo mjesec dana zakašnjenja, ali hebi ga, ipak je Eva zaposlena žena!
Istina, dugo sam se i psihički pripremala jer sam već nakon premijere doznala da moja omiljena serija ima sretan završetak (!?!) To nije scenarij kakav sam priželjkivala! I puna predrasuda, ipak sam skupila hrabrosti i otišla u kino.
Bljak!
Mislim, svaka čast dizajnerima od čijih haljina i cipelica zastaje dah, stilistici koja je zapravo najzaslužnija za to što pratim seriju, pa i sjedim ovdje (moram priznati da je svaka nova scena izmamila moj: 0h!), ali scenarij!!!
Možete li zamisliti Seks i grad u kojemu se Samantha ne poševi nijednom? Seks i grad u kojemu Faca tako patetično kleči ispred naše omiljene junakinje? Bljak! Sve ono na čemu je njegov lik bio sazdan urušilo mi se pred očima i glasan mi je krik prevalilo zubnu ogradu: Fuuuj!, na opće odobravanje kinodvorane. Nismo se tomu nadale.
Tako je Carrie, doduše u 40-oj, prešla u klan "Pepeljuga", onih kojima ipak sve pođe za rukom. I duga je i vjerna ljubav nagrađena brakom i naravno - manolicama.
Poruka filma je: ljubav pobjeđuje!
Miranda oprašta svom mužu nevjeru, neplodna Charlotte rađa "prekrasnu curicu Rose", a jednina tragedija u filmu je što je Samantha navršila 50., no i ona se vratila svojoj najvećoj ljubavi - sebi (i ostavila svog trideset godina mlađeg ljubavnika. Dakle, ta menopauza ima zaista neobjašnjive manifestacije!). Sve u svemu, još jedan happy end.
Dakle, Carrie je oprostila voljenom čovjeku koji ju je izigrao, pravario i ostavio toliko puta da se ne zna broj i konačno se usrao i ostavio je pred oltarom, no shvativšt da neće tako lako naći novu koja će mu se tako iskreno diviti brzo pokunjeno moli za milost. Praštanje i ljubav. E zbog toga te, draga Carrie, izopćujem iz Sestrinstva Eva, jer si, draga moja, trebala biti pametnija od toga!
Ne, ne zato! Nego zato što si podržala jebenog slabića koji je 15 godina uživao u svom komoditetu okrećući glavu da ne gleda tvoje suze jer mu one ipak paraju srce. Nemoj srat?
Podržala si kukavicu koji nikada nije stao na tvoju stranu i koji je uživao u tebi točno onoliko koliko mu je bilo potrebno a da pritom nije dužan odstupiti od svih svojih užitaka koje ti nisi pozvana s njime dijeliti. Time si opravdala se kokoši koje trpe pasivni oblik zlostavljanja od svojih indiferentnih muževa i dala loš primjer mladim Evama novakinjama. Fuj! Izdajico!
Miranda? Za to tek nemam riječi...
Carrie je barem znala da će dobiti dobru odštetu: Stan od valjda 200 kvadrata s garderobom od barem 15, Facu koji kuha i sve ultrašik haljinice, cipelice i sve što djevojačko srce želi. A ti?
Klauna u traper jakni koji te voli, doduše prevario te, ali mu je jako, jako žao. Dobro, na što si mislila šest mjeseci kad se nisi ševila? Ali draga moja, ako nisi već mislila 6 mjeseci, zašto si morala početi razmišljati sada? Žena koja je bila sposobna za sve, zastrašivala je muškarce jakom ličnošću i seksualnim apetitima. Nije uspjela pronaći nekoga tko bi joj parirao, pa je eto, pristala na jedino što joj je palo u ruke. Nije ne znam što, ali služi svrsi. Kojoj svrsi? Kako da takva žena živi s nekim tko joj ne imponira? Tko je tu samo zato da ublaži njezino starenje? To je jedan simpatični mutko koji se kao psić mota oko nje. Zar da je takav napali? I onda ju pozivamo na red zašto se ne ševi 6 mjeseci! E pa zato! I konačno dobije priliku da započne novo traganje (nakon štoje prevari), ali u njoj nenadanoi proradi neka ljubav (e nije ljubav nego panika) pa mu se vrati. I ti si, Mirando nesretnice, pokleknula i nisi se borila za svoje potrebe i ciljeve i zato i tebe izopćujemo iz Sestrinstva!
A Charlotte? Ona je jadna uvijek bila tako "skromna" (rekla bi moja baka, kao "skromne intelijencije, glupava") da ona nikad nije ni zadobila status Eve, tako da nju ne izopćujemo. A to što se njezin život pretvorio u bajku također pridonosi bljakavosti scenarija.
Samantha, stara moja, ti si, iako Charlottine inteligencije samo malo drukčije kanalizirane, osvojila status Eve! Divno je biti u sretnom braku! Ali "biti u braku" nije dovoljno da bi bilo divno! Ti si to shvatila, za razliku od svojih inteligentnijih, danas izopćenih prijateljica. Hrabro si i sasvim opravdano ostavila 30 godina mlađeg muškarca jer ti nije poklanjao dovoljno pažnje ganjajući vlastitu karijeru u kojoj si ga slijepo podržavala, a prije svega zato što te doveo do toga da izgovoriš epohalnu rečenicu: and next thing you know we'll have sex only 3 - 4 times a week! Čestitam! Nije mala stvar takvo što izgovoriti. Osobito ne u 50-oj. Ti si shvatila da si sve u životu postigla sama, materijalano se osigurala sama, ostvarila karijeru i nisi nikome ništa dužna, ne treba ti muškarac da ti sve to priskrbi. Ono za što ti treba muškarac jedan muškarac ne može podnijeti! I zašto da se ograničavaš na jednoga? Jedina si ostala dosljedna sebi! Želimo ti zgodnog susjeda! Želimo ti gomilu zgodnih susjeda!
I tako, još jedan obećavajući scenarij (koji je ponekad surovu realnost djevojačkog života koja je prisutna unatoč svoj njihovoj genijalnosti prikazivao na jedan zabavan, vedar i motivacijski način) pada u vodu! Živjele Pepeljuge! Živio kič i velika gledanost! Živjele bivše intelektualke koje su svoj identitet zamijenile za vjenčanicu i pretvorile su u domaćice!
U dubokoj boli i tuzi javljamo da junakinje naše bivše najdraže serije očekujemo u glavim ulogama nadolazećih epizoda "Kućanica"- glupih, zlih i objesnih. I uglavnom rastavljenih....
ponedjeljak, 21. srpnja 2008.
utorak, 15. srpnja 2008.
Ovi su dani stvoreni za pjesme
Ovi su dani stvoreni za pjesme. Jer, što su pjesme nego naši strahovi tako vješto izrečeni da nam drugi gotovo zavide na njima? Što su pjesme nego ubaživači krikova protisnutih kroz jastuk? A što su strepnje i strahovi nego naši nekadašnji uspjesi? Čega se bojimo više od onoga na što smo sami sposobni?
Slušamo priče o Paklu koji čeka one koji griješe. Ali čeka ih poslije ovog života. Netko ne zna čitati. Paklove stvaramo sami. Nakon uživanja nauštrb tuđe sreće. Kako krivo! Nakon uživanja tuđe sreće. Da je Bog samo rekao: "Ne ukradi!" bilo bi dovoljno.
No, budimo realni, i rekao je prvo samo "Ne ukradi", ali prvi ljudi to nisu razumijeli. Ha ha, dopustite mi malu digresiju, to me podsjeća na mog rođaka koji je na nekom obrascu naišao na rečenicu:"nepotrebno precrtati", pa je precrtao riječ "nepotrebno".
Dakle, Bog i je rekao: "Ne dirajte ploda samo s ovog stabla!" To je moje. Lijepo im je rekao. Dakle: Radite što hoćete, samo ne kradite!
Ali, ne! Eva je, eto, baš to morala ukrasti. Osladiti se tuđim plodom. I to nije sve! Još je željela promatrati i Adama kako on uživa u plodu koji je ona za njih ukrala!
A kako znamo da je "ukrala"? Jer se odjednom osjećala posramljenom i preplašenom. Zašto? Jer je doista postala svjesna (a mi pametni znamo da je jabuka i predstavljala svjesnost i spoznaju, zar ne?) - svjesna da je gola pred Adamom i pred Bogom - koji sada znaju što je sposobna učiniti, a povrh svega, postala je svjesna sebeljublja i činjenice da bi bilo naivno pomisliti da je sebeljublje samo njezina osobina! Što li su drugi sposobni učiniti ako sam ja bila sposobna to učiniti? Što je Adam spreman učiniti da bi ugodio sebi kao što sam ja bila sposobna ukrasti onomu tko me najviše voli (Stvoritelju) samo kako bih se rješila osjećaja podređenosti, osjećaja da postoji nespoznatljivo, što dakle, ne mogu kontrolirati? I kako bih, naravno, ovladala Adamom (to što je on meni dao jedno rebro ne znači moje bistvo ovisi o njemu, učinimo tako da njegovo bistvo i užitak ovisi o meni!)
I bijahu prognani iz Edenskog vrta.
Tada je Eva kročila u neki vlastiti pakao. Postala je zatočenik straha da su drugi poput nje (goli).
Tek je tada Bog skužio da je precijenio ljude, osobito žene, pa je eto, to svoje "ne ukradi" razložio na deset zapovijedi, a osim tog se pobrinuo da ih ovaj put preda muškarcu, za svaki slučaj...
Dakle:
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih Bogova uz mene! (drugim riječima, ne kradi mi mjesto na tronu i ne tjeraj me da ga dijelim s nekim tvojim shizofreničnim fikcijama, nazovibogovima, od tada poznate Zmije do danas neprebrojivih drugih "spasitelja" koji će utažiti sve tvoje potrebe i želje)
2. Ne izreci Imena Gospodina Boga svoga uzalud (ne kradi mi dragocjeno vrijeme kad ima i onih koji nešto i misle dok mi se obraćaju)
3. Svetkuj Dan Gospodnji (ne kradi mi termin za misu da bi umjesto njega ugurao svirku)
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji. (odnosno, ne kradi im mjesto "onoga koji zna jer je davno prije tebe spoznao")
5. Ne ubij! (ne ukradi/uskrati za svoj gušt drugome život i blagodati koje donosi)
6. Ne sagriješi bludno (tu ne razumijem)
7. Ne ukradi! (e, ta ne može biti jasnija!)
8. Ne reci lažna svjedočanstva (ne ukradi drugomu dostojanstvo kako bi se lažima okoristio)
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga (ne ukradi drugomu mir i blagostanje i onu najfiniju nit koju je istkao s partnerom)
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari (i ne razmišljaj o tome da bi nešto uopće mogao ukrasti!)
jer, tek kad sve to, uz tisuću "najlogičnijih opravdanja" (čak ponekad i prikazivanja situacije da zapravo nekomu radiš uslugu) ipak napraviš, i na trenutak staviš tu svoju guzicu na neki svoj tron, odnosno kad sažvačeš tu najslađu jabuku, tek tada doista postaneš svjestan da su i drugi željni te jabuke i povjeruješ da su i oni sposobni uz ista opravdanja učiniti isto. I odgristi tvoj dio. Toliki te strah obuzima da će netko jesti od tvojega ploda da sve manje guštaš u zalogajima, štoviše počneš se uvjeravati da uopće taj sok i nije tako sladak, "zapravo je malo i kiseo", samo kako bi lakše podnio gubitak monopola!
I, evo, zahvaljujući tom Mojsiju bar smo nekaj naučili. Bog je Evi dao Zakon, a Mojsiju tumačenje i Novelu Zakona. Da Mojsiju nije dao tumačenje, šipak bi Eva priznala da joj je Bog neki zakon i nametnuo. Znaš onu: Pa pravila su tu da se krše!
Nekako sve više vjerujem da je Eva bila pankerica....
Slušamo priče o Paklu koji čeka one koji griješe. Ali čeka ih poslije ovog života. Netko ne zna čitati. Paklove stvaramo sami. Nakon uživanja nauštrb tuđe sreće. Kako krivo! Nakon uživanja tuđe sreće. Da je Bog samo rekao: "Ne ukradi!" bilo bi dovoljno.
No, budimo realni, i rekao je prvo samo "Ne ukradi", ali prvi ljudi to nisu razumijeli. Ha ha, dopustite mi malu digresiju, to me podsjeća na mog rođaka koji je na nekom obrascu naišao na rečenicu:"nepotrebno precrtati", pa je precrtao riječ "nepotrebno".
Dakle, Bog i je rekao: "Ne dirajte ploda samo s ovog stabla!" To je moje. Lijepo im je rekao. Dakle: Radite što hoćete, samo ne kradite!
Ali, ne! Eva je, eto, baš to morala ukrasti. Osladiti se tuđim plodom. I to nije sve! Još je željela promatrati i Adama kako on uživa u plodu koji je ona za njih ukrala!
A kako znamo da je "ukrala"? Jer se odjednom osjećala posramljenom i preplašenom. Zašto? Jer je doista postala svjesna (a mi pametni znamo da je jabuka i predstavljala svjesnost i spoznaju, zar ne?) - svjesna da je gola pred Adamom i pred Bogom - koji sada znaju što je sposobna učiniti, a povrh svega, postala je svjesna sebeljublja i činjenice da bi bilo naivno pomisliti da je sebeljublje samo njezina osobina! Što li su drugi sposobni učiniti ako sam ja bila sposobna to učiniti? Što je Adam spreman učiniti da bi ugodio sebi kao što sam ja bila sposobna ukrasti onomu tko me najviše voli (Stvoritelju) samo kako bih se rješila osjećaja podređenosti, osjećaja da postoji nespoznatljivo, što dakle, ne mogu kontrolirati? I kako bih, naravno, ovladala Adamom (to što je on meni dao jedno rebro ne znači moje bistvo ovisi o njemu, učinimo tako da njegovo bistvo i užitak ovisi o meni!)
I bijahu prognani iz Edenskog vrta.
Tada je Eva kročila u neki vlastiti pakao. Postala je zatočenik straha da su drugi poput nje (goli).
Tek je tada Bog skužio da je precijenio ljude, osobito žene, pa je eto, to svoje "ne ukradi" razložio na deset zapovijedi, a osim tog se pobrinuo da ih ovaj put preda muškarcu, za svaki slučaj...
Dakle:
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj i nemaj drugih Bogova uz mene! (drugim riječima, ne kradi mi mjesto na tronu i ne tjeraj me da ga dijelim s nekim tvojim shizofreničnim fikcijama, nazovibogovima, od tada poznate Zmije do danas neprebrojivih drugih "spasitelja" koji će utažiti sve tvoje potrebe i želje)
2. Ne izreci Imena Gospodina Boga svoga uzalud (ne kradi mi dragocjeno vrijeme kad ima i onih koji nešto i misle dok mi se obraćaju)
3. Svetkuj Dan Gospodnji (ne kradi mi termin za misu da bi umjesto njega ugurao svirku)
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji. (odnosno, ne kradi im mjesto "onoga koji zna jer je davno prije tebe spoznao")
5. Ne ubij! (ne ukradi/uskrati za svoj gušt drugome život i blagodati koje donosi)
6. Ne sagriješi bludno (tu ne razumijem)
7. Ne ukradi! (e, ta ne može biti jasnija!)
8. Ne reci lažna svjedočanstva (ne ukradi drugomu dostojanstvo kako bi se lažima okoristio)
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga (ne ukradi drugomu mir i blagostanje i onu najfiniju nit koju je istkao s partnerom)
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari (i ne razmišljaj o tome da bi nešto uopće mogao ukrasti!)
jer, tek kad sve to, uz tisuću "najlogičnijih opravdanja" (čak ponekad i prikazivanja situacije da zapravo nekomu radiš uslugu) ipak napraviš, i na trenutak staviš tu svoju guzicu na neki svoj tron, odnosno kad sažvačeš tu najslađu jabuku, tek tada doista postaneš svjestan da su i drugi željni te jabuke i povjeruješ da su i oni sposobni uz ista opravdanja učiniti isto. I odgristi tvoj dio. Toliki te strah obuzima da će netko jesti od tvojega ploda da sve manje guštaš u zalogajima, štoviše počneš se uvjeravati da uopće taj sok i nije tako sladak, "zapravo je malo i kiseo", samo kako bi lakše podnio gubitak monopola!
I, evo, zahvaljujući tom Mojsiju bar smo nekaj naučili. Bog je Evi dao Zakon, a Mojsiju tumačenje i Novelu Zakona. Da Mojsiju nije dao tumačenje, šipak bi Eva priznala da joj je Bog neki zakon i nametnuo. Znaš onu: Pa pravila su tu da se krše!
Nekako sve više vjerujem da je Eva bila pankerica....
Pretplati se na:
Komentari (Atom)
