Gdje je nestala zenstvenost?

I gdje je nestalo tvrdo z iliti z sa kvacicom? Gdje su nestale kvacice? Ovo je jedina tipkovnica kojom sada raspolazem, a ova obicno govori talijanski. Zato sam odlucila i vas muciti ovim postom kad sam vec i ja izlozena tim mukama posljednjih tjedan dana. To je bila isprika. Nakon sto je uvazena, prelazim na temu posta.
Okruzena blagdanskim veseljem, nisam dovoljno dobro cula veci dio Latinice, premda sam se stvarno jako trudila. Tema je bila divna i bila sam presretna sto se netko sjetio napraviti emisiju o temi opceg pomanjkanja zenstvenosti. Uskoro sam se razocarala odabirom gosci. Sasa Broz bila je zenstvena, ali je malo o tome znala reci. Nadam se da je onu prepariranu voditeljicu fitnessa pozvao iz sale, premda nisam sigurna da je ona uopce skuzila u kojoj je emisiji. I treca gospodja, koja je upoznala mnogo zenstvenih i poznatih dama. U Monte Carlu. I u Canesu. Pa zna sto je zenstvenost. Nepametni Latine, kako se mene nisi sjetio ugostiti da je barem poducim kako se pristojno i zenstveno sjedi, premda nas je i tome probala poduciti, ali ne znam odlakle joj informacije. Znam, malo sam vam rekla o goscama, ali kazem, blagdansko raspolozenje bilo je jace od mog sluha. No, one uopce nisu bitne. O toj temi ionako mogu i sama, kako i najvise volim.
Dakle, gdje je nestala zenstvenost? Kada smo poceli brkati zenstvenost sa seksipilom ili izazovnim? Zasto se danas izvrsne operetne pjevacice fotografiraju u prozirnom velu s rukama medju nogama? Zasto zvijezde snimaju estetske zahvate na svome tijelu i onda to tijelo toliko eksploatiraju ne bi li vratile novac ulozen u zahvat? Zasto one koje se osjecaju toliko nezenstveno u svome tijelu da ga mijenjaju hladnim oruzjem kasnije pisu savjete o zenstvenosti?
Tako bih voljela da se u skole kao nastavni predmet uvede bonton. Ako nemate ideju tko bi predavao, evo ja se javljam, a mogu preporuciti jos nekoliko pripadnica ove izumiruce vrste. Vrijeme je da netko poduci mlade djevojke pristojnosti i zenstvenosti. Jer to je kvaliteta koja izumire. U kratkim crtama: Za zenstvenost prvo trebas biti zena. To je doista potrebno, ali niposto dovoljno. Zena je zenstvena kada zna kada govoriti, a kada sutjeti - ne upusta se u plitke razgovore i prepirke. Zna sto zeli i kako to ostvariti, ali svoje ciljeve ne ostvaruje "preko lesina". O privatnim stvarima ne raspravlja u javnosti, a kamo li da pise knjige o tome, ma kako lijepo znala sjediti!Zenstvenost pociva na dobrom odgoju, odabranoj literaturi (i ne, Dnevnik Bridgite Jones ne spada u tu kategoriju) i neprekidnom ulaganju u sebe.
Jednom sam naisla na blog Tihane Harapin Zelepugin, u kojemu se zgrazala nad djevojkom koja je kroz prozor svog automobila bacila opusak. Nakon tog clanka su je izvrijedjali kao staru babuskaru, a nakon toga su izvrijedjali i njezine modele. A zena je jednostavno ukazala na to da je takvo ponasanje danas postalo normalno. Dakle, norma se promijenila. Ali to ne znaci da je postalo pristojno.
Ja bih dodala da je tuzno i to sto danas dress code postoji jos samo u diskotekama i ponekoj tvrtki. Smatram da bi ga trebalo uvesti i na fakultete kako bismo lakse razlikovali studentice od kupacica. OK, osim na KIF-u.
Odgovor na mnoga pitanja koja sam si, frustrirana, postavljala dao je Jura Zelepugin u vecerasnjoj Latinici rekavsi da je ljepota za nemastovite muskarce. Ono sto vidi, a lijepo je, njemu je dovoljno. On to uzima. Vise od toga njemu je previse. Sto je ljepse od lijepog? Zenstveno, bio bi moj odgovor. Kolko "lijepih" djevojaka prodje pokraj nas u svakodnevnoj setnji gradom, na tramvajskoj stanici? Rijetko bih koje lice zapamtila. Jednostavno lijepa, pa sto? Lijepa prema kriterijima nekoga tko se i sam trudi biti zenstveniji od zene. Malo je onih koje doista zrace. A vjerujem da kada zrace, iz njih isijava mnogo vise od lijepog izgleda. Te su se njegovale drukcijom kozmetikom, iznutra - knjigom, bontonom, izlozbama, kazalistem, koncertima i sl. Nedostatak tog eliksira nijedna krema protiv bora nece ukloniti. Ne za tjedan, ne za dva tjedna - nikada.
Uostalom, mislim da ovu tipkovnicu treba zamijeniti. Scipion Zalutali u Prijevodu

Muke po malom Kalimeru

Ovo je nepravda! Ovo je nepravda! – neprestano se žalio mali Kalimero. Nema ga u posljednje vrijeme ni u čitankama, ni u slikovnicama, niti na televiziji, ali je zato u svakom autobusu, dućanu, kantini, na radnome mjestu – uvukao se u ovu naciju i premda je komufliran trajnama, brkovima, naočalama i koječim drugim, ostao je među nama.
Nekima jednostavno ništa ne ide od ruke, nikada nisu dovoljno naslijedili, uvijek su za nešto zakinuti, nikad nemaju novaca i zašto se to događa njima? Baš njima? A tako su dragi sugovornici! Recimo, nakon što su čitavu zimu i proljeće sanjali o kratkim suknjicama i dekolteima, došao je i taj srpanj! Taj crni srpanj, taj neizdrživo vrući srpanj, koji ih iz kože tjera van! Počeo je, doduše, s kišom (čudna li ljeta! Što smo mi napravili od te prirode kad pljuskovima i dugim rukavima počinje srpanj, a baš smo si uzeli godišnji! Užas!), a nakon tih užasnih kiša, evo i nepodnošljive vrućine! Dođe čovjeku da se spakira i ode na more! Usred srpnja! Nikad tako nije bilo! Ni kada smo trabantom iz Osijeka ili još gore, Vukovara, putovali lošim cestama 10, 12 sati do Splita, Makarske i sl.
I tako do jeseni. E tada nastupaju one nepodnošljive kiše. Dobro, ajde, nakon kratkog razdoblja u kojemu žalujemo za odmorom koji smo ostavili iza sebe, a taman smo se počeli opuštati! I evo nas opet na radnome mjestu! Usred krize... Evo, i susjed je prošli tjedan ostao bez posla, ali čini se da mu uopće nije loše. Ima nekaj vrta... Pa bolje i to neg' ova naperlitana kraj mene kaj se stalno osmjehuje šefu, mislim, sigurno ono nekaj, je l', jer ona je kraće od mene u firmi i ima manje škole, a plaća joj je ko moja, samo čekajte, dogodine bu joj još i veća od moje, pazite kaj vam velim“...
E, a onda dolaze te spomenute kiše, pa uskoro i led na cesti! Ti, treba ti sat vremena do posla, a onda još ne znaš gdje bi se sparkiral (oni koji imaju auto), a kad se i sparkiraš, onda još tri ulice niže moraš šljapkat po bljuzgi u petama (opet one koje imaju auto jer jedino one po poledici i snijegu mogu na posao u petama, ostale u čizmama). I zima za pozvizdit! Ako se zaredaju sunčani dani, ni to nije normalno „Sad buju svi oni virusi samo izmilili! I da vidiš! Pak bumo svi z gripom!“
U proljeće susedin muž susedu vodi u Opatiju za vikend. Pa može im bit kad imaju! A ja sam debela i imam malu plaću. A i ovaj moj nema osjećaja za to. Da je on pravi muškarac, već bi i on mene nekam otpelal!
I tako dođe i taj srpanj, crni srpanj, okupan suncem, okićen dugo očekivanim dekolteima i ljetnim haljinama volim, u kojemu smo umjesto mladih djevojaka koje kockicama leda osvježavaju dekoltee vidimo samo gojazne gospođe koje se hlade novinama (ne baš srpanj kakav smo si zamišljali)! Možda samo gledamo na krivu stranu...
I tak, sad se idem uvući u svoju ljetnu haljinicu i bezbrižno pjevati! Da, usred sedmog mjeseca i u zvizdan, ali kako ja to vidim, u hladu i s kockicama leda u čaši! Za parking u centru ne moram se brinuti jer auto nemam, pa putujem ugodno klimatiziranim gradskim prijevozom.
A svima koji za premalu plaću moraju trpjeti „onu naperlitanu“ i koji kišu zbog prejako nafrljene klime na radnome mjestu predlažem isto – počnite raditi ono što želite i dopustite tom groznom srpanjskom suncu da vas malo poliže – jeftinije je od kvarcanja, a izgledat ćete baš kao suseda koja je tak lepo pocrnila u Baškoj, je, kad nju onaj njen 'oće voditi....

A gdje je seks?

Čini se da u posljednje vrijeme seksa ima više u prostim i prosto proširenim rečenicama (opaska: oni koji misle da je prosto proširena rečenica vrlo prosta rečenica nemaju što tražiti na ovom blogu), u statusima na facebooku, časopisima i pjesmama nego u krevetu. Ako vam nije jasno kako sam došla do tog zaključka, pogledajte naslove u prvom kiosku ili razmislite što vas je ponukalo da pročitate ovaj post (pretpostavljam riječ „seks“, ili eventualno obavijest da je novi post na blogu :D).
Dakle, dok god nas riječ seks kupuje, odnosno dok god mi kupujemo nju, to je dosta jasan pokazatelj da nam to i nedostaje. Pogledajmo samo prosječnu naslovnicu časopisa: prekrasnica koja palcem desne ruke spušta hlače s ionako ogoljenog trbuha (nije ni čudo jer koliko su tijesne po svoj prilici ne može dočekati da ih skine), napumpanim usnama nježno u nepovrat otpuhuje „uuu“. S njezine lijeve strane naslovi: „Unesite novi žar u bračnu postelju“, „10 načina da zadovoljite i najzahtjevnije“, „Tantra“, „Seks na radnom mjestu“. I na „svakom boljem kiosku“ naići ćete na čitav red takvih časopisa, ponekad i dva.
Nekidan mi mama iznervirana prepričava nove zgode HTZ-a, kako gospon Lisica Fox objašnjava besprijekornoj šesnaestogodišnjoj pjevačici kako joj to što lijepo pjeva nije dovoljno da bi pobijedila u showu koji traži najboljeg pjevača?!? Potrebno joj je više seksipila, mora biti izazovna. A ona bi samo pjevala. Da, doista nedopustivo! Tko to kaže? Pa gospon Lisica Fox – onaj iz žirija HTZ-a! Pa njega barem znaju svi koji gledaju HTZ! A mi koji ne gledamo HTZ nemamo ga po čemu pamtiti jer očito osim što se svojim seksipilom smucao u 80-tim godinama prošlog stoljeća po riječkoj glazbenoj sceni, nije ostavio mnogo umjetnički relevantnog glazbenog materijala iza sebe. Baš se pitam je li tko od dvanaestogodišnje Nikki Yanofsky zatražio da zadigne suknjicu dok minutu i pol pjeva scat. Ne bih rekla. A možda je tim Amerikancima dovoljno da dete samo lijepo pjeva? Ma Amerikanci! Čudna vrsta, zar ne? Btw (na njihovom jeziku), potrudit ću se šibnuti neki linkić male Nikki jer to vrijedi poslušati.
Kaj da vam velim? Čujem iz prizemlja svoju baku od 92 godine kako se hihoće. Siđem dolje, i zateknem u razgovoru s njezinim dvadeset godina mlađim susjedom. Što je tako smiješno?- upitam.
A ona odgovara: Ma evo seksamo se!
- Kaj radite?!?
- Pa pričamo viceve o seksu!