Magla svuda, magla oko nas

Prodaju nam je na svakom uglu, a mi je vrlo skupo plaćamo. Čak se i hvalimo kako smo je baš dobro kupili.

Nekaj me jako muči. Malo su nam se poremetile vrednote. Malo smo počeli cuclati govno u celofanu jer su nam rekli da je bombon. Ma ljudi moji, znali smo da nije, al uzalud vikat "car je gol" kad ostatak publikuma to ne priznaje. Kada su nam idoli postali ljudi s ruba, bezveznjak čiji je prijatelj nešto u srednjoj školi čitao, pa mu prepričavao, a ovaj to danas opjevao točno onak kak je i zapamtio – u nesuvislim stihovima – kao, to mu je od dopa, malo je pomaknut, ne?
Još mi je jasno da takve puše adolescenti koji ni sami sebi ponekad nisu dovoljno jasni, htjeli bi biti buntovnici, ali nemaju muda, pa onda, eto, samo puštaju kosu ili puše iza šupe, ali ljudi dragi, kak to puše ozbiljni ljudi koji dodjeljuju Porine "na osnovi umjetnički relevantnog materijala" slučajevima koje već godinama liječimo od droge i kupujemo im novu jetru? Dobro, za jednu mi jetru zbilja nije žao, ali nećemo imenovati...
Dakle, što se dogodilo? Donedavno, ma što donedavno, do devedesetih nije bilo studenta s kojim nisi mogao razgovarati o Forumu, Quorumu, o kazalištu ili Menzelovu filmu. Danas bi više njih suvereno vladalo ruralnim rock 'n rollom ako imamo sreće, ako nemamo, i stihovima umjetnika Bešlića. Ali potonje i ne uzimam za ozbiljno. Više me brinu oni koji su u srednjoj slušali Azru i Crvenu jabuku... oni nesvrstani...(ak jedno, kak onda drugo?!? Grrr)
Da se razumijemo – jedan je Sid Vicious. Ako ništa drugo, neukusno je da svake godine izranja po jedan wannabe Vicious i na tome zasniva svoju karijeru. To smo već vidjeli, dajte nešto novo! Dakle, nije sramota doći na stage trijezan i odraditi svoj posao, ako ništa drugo, bit će originalno i osvježavajuće! Smijete reći: "a jebiga, nije mi bio dan!" ako ne pokažete baš sav virtuozitet, jer je rečenica "E, fakat smo se urokali" trebala izići iz uporabe u trećem srednje. Nakon toga se preuzima odgovornost. Osim toga, nepristojno je reći publici da si se za njihove novce urokao pa da, nažalost, ne možeš ispuniti njihova očekivanja. Oprostite, za svoje ću se novce radije sama napiti! Jučer sam čula na RTL-u opravdanje za ne baš inventivan i dubokouman tekst: "Pa, pjesma je rezultat druženja u kasne noćne sate, malo cuga i to.. he he..." Kakav komentar, takva i pjesma.
Nije lako predstavljati velike ideje, nije lako podići glas protiv onih koji te tek tako mogu otpuhnuti a da se sami i ne pomaknu, nije lako ogoliti se pred dvoranom punom očiju i ne pokolebati se. Tu neki posrnu i vlastitu slabost zavaraju nečime što će ih uvjeriti da su veliki i jaki. Ali tada više nisu goli, odnosno tada su svoju golotinju ekshibicionistički ogrnuli balonerom. Daju masi naslutiti veliku ideju, a onda naglo ustuknu, pa tko se zakačio, zakačio se. Drugi pak izdrže i ostanu stajati onako ogoljeni jer samo su tako iskreni, a samo su tada uvjerljivi. Pokazali su gdje su ranjivi i otkud stvaralaštvo izvire. I spremni su primiti odgovor na ono što su potpuno predano dali, ma kakav bio.
Možda bi nekima trebalo objasniti da se kad se govori o "veštačkoj magli" na bini ne misli na njih! To je neka druga vrsta magle...